The original note in Serbian:
Opišite Valjevo u dve reči.
Neiskorišćen potencijal.
Valjevski specijalitet je?
Već više od 150 godina – Valjevsko pivo.
Vidrak ili Pećina? Ili nešto treće?
Na Pećini Vidrak se skriva, sa Vidraka Pećina otkriva. Cenimo ih i negujmo oboje.
Divčibare ili Povlen? Ili nešto treće?
I Maljen (Divčibare) i Povlen, i nešto “treće”, a to su Jablanik, Medvednik, Magleš, Suvobor…
U Valjevu nedovoljno obraćamo pažnju na?
Dobra koja smo nasledili, vrednosti koje još uvek posedujemo, i ogroman potencijal koji neiskorišćavamo…
Najdraža valjevska ulica? Neka priča vezana za nju?
Ulica Filipa Višnjića i Nušićeva ulica, dve su ulice u kojima sam postajao Valjevac. U prvoj do ’98. a u drugoj od tada, do sada. Tačnije, Valjevac sam postajao u još nekoliko ulica od ’91. do ’93. ali me sećanje iz tog perioda baš nešto i ne služi.
Ulica Filipa Višnjića, bez obzira na to kako ona danas ili sutra bude izgledala, ostaće zabeležena u najlepšim dečjim sećanjima, kao takva kakva je bila do te ’98. kada sam se odselio – kao ulica igre i radosti, ulica prvih drugarstava, ulica u kojoj nisam načinio prve korake, ali u kojoj sam načinio prve okrete pedala na biciklu, koji će me kasnije odvesti duž ostalih valjevskih ulica i mnogo dalje od toga. Upravo zahvaljujući biciklu upoznao sam Valjevo i njegovu okolinu, istražio planinske puteve i puteljke.
Nušićeva ulica je ulica u koju sam se doselio pred polazak u prvi razred osnovne škole. Bila je to tada ulica prizemnih kuća i cvetnih dvorišta, puna zelenila. Nedugo zatim, začuo se zvuk prve mešalice, koji nije utihnuo ni dan danas. Ulicu je okupiralo mnoštvo nekvalitetnih i neuglednih višespratnica, pred čijim naletima je ulica gubila poslednje znake života. Nušićeva ulica više ne postoji, bar ne onakva kakvu sam je upoznao i voleo.
U Valjevu ti najviše smeta?
VAndalizam i neVAspitanje, koji su nažalost sve prisutniji i izraženiji.
Valjevo bi trebalo da bude ponosno na?
Prelepu prirodu koja ga okružuje; Tešnjar, ali ne onakav kakav trenutno jeste, već onakav kakav zaslužuje i kakav bi trebalo da bude; bogatu i slavnu istoriju; mnogobrojne velike Valjevce, poznate i manje poznate, i njihova dela.
Bazen u Petnici ili Gradac? Ili nešto treće?
I Petnica, i Gradac. Jer, Valjevo posebnim čini upravo to što poseduje i jedno i drugo, a Valjevci bi trebali da budu ponosni i čuvaju to što imaju, a imaju i mnogo više… Valjevo leži na četiri reke.
Dom vojske bi trebalo da postane?
Dom umetnosti, jer umetnost ostaje za večnost.
Najlepša valjevska bašta je?
Stara autobuska – lipe pored Kolubare… dok su najružnije one letnje (i zimske) “samonikle” u Tešnjaru.
Dobra vila bi Valjevu donela?
Ne donela, već vratila staru slavu, a Valjevcima pamet u glavu.